Baudelaire i Matica hrvatska

Matica hrvatska kao stožerni nacionalni izdavač odigrala je ključnu ulogu u upoznavanju hrvatske kulturne javnosti s najvećim modernim pjesnikom. Već 1889, točno na dan dvadeset i druge obljetnice Baudelaireove smrti 31. kolovoza, u Matičinu Viencu Milivoj Šrepel donosi prijevode izabrane Baudelaireove pjesničke proze (pod naslovom Crtice Ch. Baudelaire), koji će se nastaviti u još nekoliko brojeva do kraja godine. Matičina periodika i u sljedećim desetljećima predstavlja Baudelairea prijevodima i studijama. Tako primjerice o njemu u Hrvatskoj reviji 1933. progovara Tin Ujević objavivši važan članak Mučeništvo života i raj u afionu, a 1952. i 1962. u Matičinu izdanju objavljena je Hrvatska književna kritika, sv. IV., A. G. Matoš, gdje je uvršten je i poznati pjesnikov esej o Baudelaireu, objavljivan prvotno u listu ­Jadran 1904.

Već uoči stogodišnjice Baudelaireova rođenja 1920. Male pjesme u prozi kompletno je preveo i objavio Ivo Šrepel, sinovac Milovoja Šrepela, jednog od prvih prevoditelja Baudelairea (naklada Tiskare C. Albrechta u Zagrebu), a 1955. u nakladi Mladosti ponovno ih preveo Vladislav Kušan i dao im točniji naslov Spleen Pariza. No prijevodi Baudelaireovih pjesama u stihu bili su znatno rjeđi, i usto vrlo slabi, pa iako se prevođenja prihvaćaju pjesnici poput Domjanića, Nazora i Ujevića, nisu uspjeli pronaći rješenja koja bi pružila autentični doživljaj Baudelairea. Uspjeliji prepjevi javljaju se tek 1950, kada Matičino Hrvatsko kolo objavljuje devet Baudelaireovih pjesama u prepjevu Ante Jurevića. Dvije godine poslije isti časopis, sada kao mjesečnik, donosi još tri prepjeva istoga prevoditelja.

Najvažniji događaj u dugoj povijesti Matičine popularizacije Baudelairea objava je prvog kompletnog prijevoda Cvjetova zla (i 25 pjesama neuvrštenih u zbirku) na hrvatski s pogovorom Ive Hergešića Mode prolaze – Baudelaire ostaje. Prepjeve potpisuju Ante Jurević, Dunja Robić i Tin Ujević, a na naslovnici je objavljen Baudelaireov autoportret.

Drugo izdanje izlazi 1965, a treće u popularnoj Matičinoj biblioteci Arion 1971, obogaćeno likovnim prilozima, popratnim studijama i gramofonskom pločom s recitacijama Zlatka Crnkovića. Četvrto izdanje prošireno je i popravljeno, a prijevode potpisuju Željka Čorak, Vladimir Gerić, Ante Jurjević, Vladislav Kušan, Zvonimir Mrkonjić, Dunja Robić, Mirko Tomasović i Tin Ujević.

Matica Baudelairea objavljuje i u novije vrijeme. Tako je 1998. u džepnoj biblioteci Parnas objavljen izbor iz Cvjetova zla (priredio Vlatko Pavletić), a 2009. u istoj biblioteci izlazi Eliotova knjiga Dante/Blake/Baudelaire. Tri glasa poezije (preveo i priredio Marko Grčić), s važnim esejom o Baudelaireu.